Sudbina se zaista zna poigrati ljudskim životima. Nedostatak sreće ili kakav nesmotren potpis na ugovoru za kredit ... i nebo zamjeni vlastiti krov nad glavom. Tada kriteriji postaju sve manji jer sve civilizacijske blagodati, koje su uzimane zdravo za gotovo, nestaju u trenu. Topao krevet ili ručak u restoranu vrlo vjerovatno više nikada neće biti dostupni. 

Prolazeći pored potrebitih ubacim pokoju kunu u škrablicu ispred njih ili im tutnem u ruku jednog smrknutog medu i na trenutak se osjećam bolje...

Jooj... da bar imam čarobni štapić...