Sjedim u kafiću, u vrlo ugodnom društvu i donosim teške odluke... popiti kavu sa ili bez mlijeka, sa šećerom ili umjetnim sladilom, popiti čašu obične ili mineralne vode... odluka ipak pada na običnu, zdravu i vrlo ukusnu bocu coca-cole bez ikakve kave i svih mogućih i nemogućih dodataka. Moja družica je jednostavnija: kakao, molim lijepo...

Sat i pol' "razglabanja" o svakojakim životnim dogodovštinama brzo prolazi.

Zanimljivo iskustvo i razmjena mišljenja je neprocjenjivo blago koje svakodnevno gomilam u svojoj škrinji. 

Povratak kući i susret sa zanimljivim gospodinom me tjera na razmišljanje o teškim životnim problemima sa početka ove priče. Pitam ga za dozvolu da "opalim" pokoju fotografiju i ne nailazim na problem, dapače - kaže on i samo na trenutak podigne pogled. Imovina koju posjeduje nalazi se u par vrećica ispred njega, a vjerovatno vredniji dio drži u krilu i čuva kao kakav komad blaga. Prozborismo pokoju riječ... dobro je, kaže... danas nije hladno, a i "ulov" nije loš. Štošta se našlo na zagrebačkim ulicama i poslužit' će da se noć i dobar dio jutra preživi. 

Krije li se ispod duge kose i guste brade kakav starac ili pak mladić koji se nije mogao othrvati sa životnim problemima, nisam saznao, niti sam previše ispitivao, da budem posve iskren... 

Vraćam se ja, lagano, u svoju životnu kolotečinu i svoje "probleme" koji su, gle čuda, postali toliko mali i neprimjetni...