Čovjek koji nam je uljepšao dan u Jajcu u BiH. Razvezla se priča kojoj se nije nazirao kraj i da nam iz obližnje pečenjare nisu javili da su naručeni hamburgeri zgotovljeni još bi slušali Hakijine dogodovštine.

Ukratko, nakon sata povijesti u kojem je glavna tema bio Moše Pijade i drug Tito, gospodin Hakija je otvorio temu svoje mirovine. Vozao je autobus po Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji, spavao u najboljim hotelima i slično. Za punih 17 godina rada mirovina mu iznosi 48 bosanskih maraka. Nakon što poštaru, kako sam kaže, ostavi dvije marke, ostane mu 46. Jako teško se živi... Za one koji ne znaju radi se o mirovini od, otprilike, 200 kuna... Inače, u Bosni se mirovina od 200 eura smatra dobrom. 

Sažalio sam se nad tim vedrim gospodinom ali optimizam i energija koja se širila oko njega nije mi se uklapala u cijelu priču. Riječ po riječ, saznali smo puno toga o NOB-u, partizanima, zasjedanju AVNOJ-a, njegovoj obitelji i djeci koja ga ne poštuju... 

Nestrpljivost gospođe iz pečenjare je dolazila do vrhunca (valjda se bojala da nećemo htjeti blagovati hladne hamburgere) te smo odlučili njegovo izlaganje privesti kraju. 

Zadnja rečenica koju je, nakon poziva u njegovu kuću na noćenje, izrekao razjasnila mi je onu misterioznu energiju i pozitivu... Sa ovih mojih 46 bosanskih maraka koje sam dobio za 17 godina rada ja bi krep'o k'o pas da nemam 600 eura njemačke penzije...

Priznajem, jedva sam pojeo hamburger od smijeha. Eto, nadam se da ste bar malo uživali u mojem piskaranju.