Vijesti na radiju: Poljski turisti krenuli bez adekvatne opreme na planinu i cijelu noć čekali pomoć... Ne razumijem te neodgovorne Poljake... 

Naoružam ja obitelj novim, tek kupljenim kroksicama i kvalitetnim natikačama i, kao pravi vođa čopora, povedem ih put Fortice, utvrde na Dinari iznad Omiša. Dva sata uspona i iznenađen domaćin u utvrdi uljepšali su nam dan. Boca vode koju smo ponijeli sa sobom odavno je bila popijena, a informacija o frižideru punom pive i sokova koji nas čekaju na vrhu - bila je lažna. 

Pivo ovdje možeš popiti samo ako si ga sam na kostima doneseš, kaže Nenad Jurko, dežurni planinar u Fortici, i još se pohvali da ima dvije hladne, ali ne bi mi dao niti jednu i kad bi mu Starčevićem platio. 

Zar vi ne slušate vijesti? - pita začuđeno Nenad? Pa Poljaci u papučama su skoro pomrli na planini neki dan... Slušam ja iskusnog planinara. Vergla on o tim Poljacima, objašnjava nam nešto o opremi, o vodi koju moramo imati uza se, o raznim đinđa-minđama i što ti ja znam o čemu sve ne... Ništa ja tebe Nenade ne razumijem, pa mi uopće nismo Poljaci... okrene čovjek očima dva-tri puta, i nasmije se od srca...

Spuštanje prema Omišu je prošlo bez problema, ako zanemarimo to što smo se na sat vremena pogubili i deset puta testirali tvrdoću guzice i laktova.

Doći ćemo ponovo, to nije upitno, ali ovog puta sa dve boce vode. Hvala Neno, vidimo se opet.