A kamo krenuti? Prema Slavoniji naravno, a usput što bude... 

Spomenik u Velikom Grđevcu pomaže da se ne zaboravi jedan veliki pisac dječjih knjiga. Svi ćete se sjetiti "Vlaka u snijegu" i Družbe Pere Kvržice", zar ne?! Kulturni centar Mato Lovrak je mjesto koje rado posjetim kada prolazim onuda, a prolazim često i sjednem u vlak koji ne vozi nikamo. Vlak koji je svoje putovanje završio nakon što je o njemu snimljen istoimeni film za djecu.

Stoji on ponosno i vraća nas u ne tako davna vremena u kojima je život prolazio nekim drugim, sporijim tempom. Vraća nas u vrijeme bez interneta i svih čuda moderne tehnologije te nameće pitanje da li je tada život bio kvalitetniji. Ma kakav odgovor na to pitanje bio, nisam siguran da bi se itko od nas želio vratiti u vrijeme kada je popularni Ćiro palio i žario našim prugama, a Fićo bio kralj cesta. 

Ali da je bilo lijepo - bilo je...

Daruvar, Badljevina, Pakrac, Kukunjevac... pa lagano prema mojoj Bistri.

Noć je zakucala na vrata kada sam se po tko zna koji puta zahvalio mojoj Bebi što me je sretno dovezla do cilja.

Do neke nove vožnje i do nekih novih kilometara... 

Jer putovati se mora...