Relativno malo vremena potrošeno je za pripremu "Kraljičine rute". Trebala je to biti, do tada, najveća ruta koju smo Kraljica i ja odvozili. 

Dani općine i priredba na kojoj nastupaju naša djeca bila je nešto što se ne smije propustiti. Madlena će otplesati i otpjevati, a Bruno odsvirati ono što mjesecima pripremaju i to je to. Školske praznike će provesti kod bake, a najstariji Marko ostaje sa Benediktom kod kuće. Sve se posložilo... 

Načelnik općine također prisustvuje predstavi. Slučajan susret sa njime i pokoja riječ ponuka ga da mi obeća kako će slijedećeg dana doći da porazgovaramo o putovanjima.
I došao je... 

Prezentiram ideju da otputujemo na tri tjedna i obiđemo desetak zemalja... dojmilo ga je. 

Čvrsti stisak ruke i čestitke za to što kanimo učiniti te želja da sve prođe u najboljem redu. Prije odlaska, na poklon dobivam nekoliko zastavica općine Bistra koje ću ponijeti na put i to je to. Načelnik općine, osobno došao je poželjeti sretan put! Pa to nije mala stvar...

Motor je spreman, koferi su puni, a mi nestrpljivi... 

Plan je krenuti u subotu...

Dan uoči polaska desi se nešto nepredviđeno... tako to valjda mora biti... - Tata, dođi... čini se da je Benedikt strgao ruku! 

Klasika... bolnica, snimanje, imobilizacija, tablete protiv bolova i - odgoda putovanja... 

Sjedimo uz kavicu moja Kraljica i ja i počinjemo planirati neku drugu rutu. Benedikt leži u krevetu i gleda tv... Nema nervoze. Sve je kako je i tu se ništa ne može učiniti...

A zašto ti ne bi išao sam? - pita Kraljica 

Rutu sam preimenovao u "Kraljičina ruta bez Kraljice" i putovanje je krenulo. 

"Kraljičinu rutu" ćemo voziti drugom prilikom... 

Skoro sedam tisuća kilometara prevalio sam kroz desetak zemalja, a jedna od onih zastavica što mi je g. Krešimir poklonio neprekidno je bila na stražnjem koferu i ponosno pozirala na bezbroj fotografija. Na kraju putovanja završila je u općini. Neka se pravi važna da je upravo ona proputovala tako velik put i vratila se kući. 

Ostale su završile na raznim mjestima. Tako je jedna od njih svoje mjesto pronašla u ministarstvu kulture republike Moldove, druga kod gradonačelnika Prilepa u republici Makedoniji, treću je dobio bajker koji je došao voziti dio puta sa mnom, a odvozili smo dobar dio Rumunjske, prešavši poznatu bajkersku meku - Transalpinu i Transfagarašan, a četvrta zastavica krenula je put Indije na ruksaku redovnika koji pješači od Berlina do svog hrama u spomenutoj zemlji. Obećao je objesiti ju tamo kada stigne i poslati mi fotografiju njenog vječnog staništa.

O redovniku sam već pisao, a jedan od slijedećih tekstova ću posvetiti upravo njemu. Čist' da se sjetimo čovjeka koji odiše nekom čudnom i meni neobjašnjivom energijom. 

Fotografije ispod teksta u prvi plan stavljaju junaka cijele priče. Zastavicu moje Bistre koja je bez prigovora izdržala cijelo putovanje i sa ponosom se kočoperila na motoru.