Ostati dobar sam sa samim sobom... 

Neke stvari ponavljam k'o papiga i ako je vjerovati onoj staroj, "ponavljanje je majka mudrosti", onda to ima smisla.

Ostati dobar sa samim sobom nije jednostavno i potrebno je vrijeme da čovjek upozna sebe da bi sebe volio upravo onakvog kakav jesi.

Mnogi me pitaju, a ja odgovaram uporno ponavljajući istu stvar bezbroj puta. Da malo skratimo filozofiju i dotaknemo se teme o kojoj bih želio ponešto napisati, a "majku mudrosti" dotaknut' ćemo još nekoliko puta...

Uluru...

Uluru, kameno brdo, navodno najveći kameni monolit na svijetu smješten u južnom dijelu Sjevernog teritorija, 450 kilometara jugozapadno od Alice Springsa, Australija. Uluru je građen od crvenog pješčenjaka, obujma je 9,4 kilometra a uzdiže se na 240 metara visine i nalazi se na području nacionalnog parka Uluru.

Možda ste primjetili da je detalj tog crvenog čuda prirode prisutan na oba loga/naljepnice.

Kako mene tako i Gorana zaintrigirala je ideja da motociklima dokoturamo do središta Australije gdje se to crveno čudo i nalazi. Na mojoj naljepnici detalj "Uluru" može se primjetiti unutar glavnog loga, a ispod obrisa australskog kontinenta, a Goran je toj prirodnoj ljepoti dao više prostora i simbol se proteže gotovo preko cijele površine.

Oba rješenja su mi zaista simpatična, a zahvaljujući različitostima u gledištima na cijelu avanturu na dobitku ste upravo vi. Dvije priče o istoj avanturi gledana iz dva zasebna ugla... zanimljivo, zar ne? :)

Beskraj...

Neiscrpna tema o kojoj također vrlo često govorim.

Isto pitanje postavljaju mi mnogi... - Zar ti ne dosadi taj beskraj ispred tebe? Odgovor je jednostavan. Ne dosadi mi, a vjerujem da mi u skoro vrijeme niti neće dosaditi.

Različiti ljudi vole različite stvari i o tome gotovo da i nema diskusije. Neko voli brzu vožnju, neko uživa u planinarenju, neko u autostopiranju... U različitim fazama života čovjek ima različite interese, a ti interesi se vremenom mijenjaju. Moj interes u ovoj fazi života je putovati polako i daleko. To i činim... Na tim putovanjima, da bi ih uopće mogli prakticirati i u njima guštati, važno je biti, da se opet ponovim, dobar sa samim sobom. Mnogi su pokušali (osobno poznajem neke od njih) i vrlo brzo odustali. Nekolicina ih je, imajući potpuno pogrešnu predodžbu o avanturama na koje polazim, krenula sa mnom i tijekom putovanja su jednostavno odustali. Nije se tu radilo o nikakvoj netrpeljivosti, da odmah budemo na čisto. Radilo se jednostavno o potpuno različitoj stvarnosti od one koju su na toj avanturi očekivali.

Beskraj je čudo i ne može ga voljeti svako. Osobno sam na njega navikao i zavolio sam ga svim srcem. Na višetjednim ili višemjesečnim putovanjima beskraja ima koliko vas volja. Guglajući beskrajem interneta naletio sam i na australski beskraj koji će nas tamo čeka. Nekoliko fotki ispod, pokazuje kako bi to moglo izgledati...

Beskraj je to koji nas očekuje prije no što "zagazimo" u crvenkasti dio središnjeg dijela kontinenta. E, tada kreće onaj pravi rokenrol i njemu se posebno radujem. :)

Zamišljam ga kao beskraj crvenkastog pijeska koji nam se uvlači u sve pore... vjerujem da će se ponoviti onaj afrički beskraj kojim smo vozili na putu prema mauritanskoj granici. Da, da... lijepo je bilo uživati u tih nekoliko tisuća kilometara otvorenog pješćanog mora... <3

Australski beskraj minimalno će se razlikovati od onog afričkog... tako bar pretpostavljam.

Ustvari... možda i neće... Prisustvo vlage u zraku zasigurno će znatno povećati osjećaj vrućine što je u usporedbi sa afričkim suhim zrakom potpuno drugačije. 41 celzijusovac u Zapadnoj Sahari nije nas napadao žestinom kojom nas prži 30-ak naših dalmatinskih ili 15-ak norveških stupnjeva koji te u trenu pretvore u vodom natopljenu spužvu Vjerujem i u to da se sve do sada doživljeno ne može usporediti sa onim što nas očekuje u Australiji. :)

Prva trećina avanture...

Pretpostavka je da ćemo desetak dana potrošiti na borbu sa, obojci nepoznatom, centralnom Australijom. Oko 3 tisuće kilometara valja odgusliti dok nam se ne ukaže "sveto brdo".

Mislim da će to biti najzanimljiviji, a ujedno i najteži dio. Upravo to je razlog zbog kojeg sam predložio taj smjer putovanja. Mnoge zamke kriju se u višetjednom druženju, a zamke postaju veće i samom činjenicom da se dvojca ljudi koji na avanturu startaju, ako zanemarimo dva kratka susreta i ukupno tri zajednički ispijene pive, uopće ne poznaju. To cijeloj priči daje posebnu čar.

Vjerujete li u uspjeh naše avanture? Oko mjesec i pol' dana i desetak tisuća kilometara australske nepoznanice je pred nama.

Čitajte nas, lajkajte, šerajte, komentirajte i...

...držite nam palčeve da ostanemo dobri sami sa sobom... :)

Voli vas Brmbi