Na putovanjima upoznajem mnoge drage ljude, a na jednom od njih upoznao sam i Ilze & Linardsa iz latvijskog Daugavpilsa. Dogodilo se to na mom prvom osvajanju Nordkappa.

Poziv da dođu u Hrvatsku prihvatili su sa oduševljenjem i uskoro su pokucali na naša vrata.

Uzvratni posjet njihovom domu dogodio se na putovanju do Vladivostoka. Puno nam je značila pomoć koju su nam pružili, a gostoljubivost kojom su obasipali Antuna i mene bila je zaista velika.

Linards se, uz svoj redoviti posao, bavi i fotografijom. Posjetili smo izložbu fotografija koja je upravo bila postavljena u njegovom Daugavpilsu.

Iako je radno vrijeme odavno prošlo, Linards nam je omogućio da bacimo oko na njegove fotografije. Dobar osjećaj je kada je cijeli postav dostupan samo tebi. Simpatična ravnateljica vrlo strpljivo je čekala da sve detaljno pregledamo. Veliko zadovoljstvo pričinjava i to što je ulogu vodiča preuzeo autor osobno.

Nekoliko riječi upisao sam i u knjigu dojmova.

Plan je bio da sutradan uđemo u Rusiju. Linards i Ilze puno su nam u tome pomogli. Papirologija na granici komplicirana je za nas koji teško baratamo ruskim jezikom i ćiriličnim pismom. Formulare potrebne za prelazak granice Linards već ranije pripremio, a sada ih je, uz pomoć svoje predrage gospođe, ispunio.

Zahvaljujući tome, ulazak u Rusiju, bar što se papirologije tiče, prošao je bezbolno. Na šestosatno čekanje nikako nismo mogli utjecati.

Još jedno iznenađenje dogodilo se u njihovom domu. Dobar osjećaj je vidjeti da je u njihovoj foto knjizi nekoliko stranica posvećeno upravo našoj zemlji i mojoj Bistri.

Glavni grad također je našao mjesto na najmanje dvije stranice. Nekoliko fotografija iz centra Zagreba lijepo se uklopilo u cijelu priču sa njihovog putovanja.

Zastave naših zemalja raširili smo jednu uz drugu. Uspomenu na taj posjet zabilježili smo fotoaparatom, a slijedeći se dogodio četrdesetak dana kasnije.

Po povratku iz Vladivostoka ponovo smo kao kraljevi ugošćeni u njihovom domu. Dočekale su nas potrebne zalihe za nastavak putovanja, organiziran nam je veći servis motocikala, izmjena guma...

Antun je tada otišao svojim putem, a ja sam u Latviji ostao još jedan dan. Mnogi novinari željeli su intervju... mnogi su fotografirali, govorilo se za radijske i tv emisije. Razni latvijski portali pisali su o nama. Poprilično zanimanje u latvijskim medijima izazvali su hrvatski bajkeri koji su Rusiju prokrstarili u oba smjera.

Prva polovina putovanja tada bila je iza nas. Slijedećih dvadesetak tisuća kilometara u retrovizoru nije bilo nikoga...

U jednom od slijedećih tekstova spomenuti ću i mnoge druge ljude koje smo susretali na putovanju, a napisati ću ponešto i o ljudima koje smo posjetili u njihovim domovima.

Elena & Petar ugostili su nas u Moskvi. Uskoro je na redu njihova priča.

Voli vas Brmbi