Croatian
Afrikaans
Albanian
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bulgarian
Catalan
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Czech
Danish
Dutch
English
Estonian
Filipino
Finnish
French
Galician
Georgian
German
Greek
Haitian Creole
Hebrew
Hindi
Hungarian
Icelandic
Indonesian
Irish
Italian
Japanese
Korean
Latvian
Lithuanian
Macedonian
Malay
Maltese
Norwegian
Persian
Polish
Portuguese
Romanian
Russian
Serbian
Slovak
Slovenian
Spanish
Swahili
Swedish
Thai
Turkish
Ukrainian
Urdu
Vietnamese
Welsh
Yiddish
Uspomene su ono što vam na kraju ostaje. Pisao sam o toj temi ranije i mislio sam da je to zatvoreno poglavlje o kojemu se ništa novo ne može reći.
Osoba o kojoj govorim nerado staje ispred kamere i poštovati ću tu činjenicu. Bilo bi vrlo nepristojno reći o kome se radi. Zadovoljština će mi biti u tome što znam da će se sama prepoznati u ovom tekstu. Ne moram čak biti prisutan kada ga bude čitala da bih joj vidio osmjeh na licu.
- Nemoj me slikavat, nemoj me slikavat... Uvijek mi to govori. 
Rijetko ili gotovo nikada ne ulazim u njen dom. Istina... često me poziva ali.. jbg. tako je kako je...
Nisam niti pretpostavio da ću, nakon godina poznanstva, u njenoj kući zateći nešto što me je totalno iznenadilo.
Za svako veće putovanje osmislim posebnu bočicu i napunim ju finom domaćom travaricom. Poklon je to za meni drage ljude. Neko ju otvori i popije, neko ju pokloni nekom drugom...
Iznenadio sam se kada sam saznao da postoji osoba koja posjeduje kolekciju sa gotovo svim primjercima koji su do danas sišli sa proizvodne trake.
Ako kažem da se radi o relikvijama koje za nju imaju neprocjenjivu vrijednost, neću biti daleko od istine. Uvjeren sam da bi iznos za koji bi se odrekla kolekcije morao biti napisan sa minimalno pet nula... u čvrstoj stranoj valuti.
Radujem se svakom slijedećem susretu. Radujem se stvaranju novih uspomena.
Jer uspomene su ono što nam na kraju ostaje.
Voli vas Brmbi 
