Mnoge stvari o Rusiji i ruskim bajkerima nisam znao. Ustvari, ništa nisam znao...

Dva dana druženja sa Babajkom obogatila su me za potpuno nova znanja o zemlji kojom ću voziti slijedećih dvadesetak tisuća kilometara. Dva dana druženja pomogla su mi da shvatim stvari koje se potpuno razlikuju od onih na koje sam navikao u vlastitoj zemlji.

Vesela i autoritativna žena. Tako sam ju doživio na prvi pogled, a takva je i ostala cijelo vrijeme. Na svako pitanje koje sam joj postavio kao da je već ranije imala spreman odgovor, a većinu pitanja nisam niti morao postaviti. Sama je znala što me zanima.

Nije mi blo jasno što znače oznake koje nosi na leđima. Oznaku "NO CLUB" nose ruski bajkeri koji ne pripadaju niti jednoj skupini ili klubu i taj znak je vrlo česta pojava. Ime koje se nalazi iznad svega, nosi samo jedna osoba u Rusiji, a to bi značilo da u cijeloj zemlji postoji samo jedna Babajka. Ta činjenica cijeloj priči daje smisao.

Priznajem da mi se priča sa imenom svidjela i težinu imena koje si je odabrala, nosi sama. Koliko će ju poštovati bajkerski svijet ovisi isključivo o njoj.

... a poštuju Babajku... i te kako ju poštuju. Dokazala je to na način da je samo jedan telefonski poziv bio dovoljan da nam osigura "zaštitu" i suport na cijelom putovanju do Vladivostoka i nazad. Svakodnevnu pratnju ruskih bajkera i svakodnevno noćenje u nekom od njihovih klubova nisam mogao prihvatiti iz jednostavnog razloga. Za to jednostavno nije bilo vremena jer bi cijelo putovanje potrajalo sigurno mjesec dana duže, a ta opcija nije dolazila u obzir. Prihvatio sam tek to da nam osigura mjesta na kojima ćemo bez problema servisirati naše motocikle. Svakih šest tisuća kilometara dobro bi nam došla nekakva radionica u kojoj bi si sami mogli izmjeniti ulje i eventualno otkloniti kakav sitan nedostatak. Tek kasnije sam saznao da ljude kod kojih smo, na njenu preporuku došli, ona uopće niti ne poznaje. Tu do izražaja dolazi ona stara izreka; poznajem nekoga tko poznaje onog drugog koji će te uputiti na trećeg što će riješiti tvoj problem.

Max, Vladimir, Sergej... tek su neki od ljudi koji ju nikada nisu niti vidjeli ali o njoj znaju dovoljno da bi nam izašli u susret samo zato jer je ona okrenula neki telefonski broj.

Iako je nedugo nakon našeg posjeta odselila u Srbiju gdje se udala za bajkera kojeg sam upoznao još godinu dana ranije, vjerujem da će spomen njenog imena u Rusiji za mene i slijedeći puta otvoriti mnoga vrata.

Draga Elena, draga moja Babajka... želim ti svu sreću u zajedničkom životu sa čovjekom kojeg si odabrala. Petar mi se čini kao čovjek koji će ti pružiti svu ljubav ovog svijeta.

Manji dio, odnosno samo uži centar Moskve, uspjeli smo obići u ta dva dana. Nekoliko fotkica ispod niti približno ne može dočarati kako nam je lijepo bilo, a bilo nam je lijepo.

Šetnja Crvenim trgom i pogled na Kremlj poseban je osjećaj.

No, da vas ne davim tipkanjem... kroz nekoliko slijedećih fotki pokušajte doživjeti bar dio Moskve.

Voli vas Brmbi