Nikada, ali baš nikada ne donosite sud o čovjeku kojeg prvi puta vidite.

Nakon tjedana neprekidnog putovanja navikneš se na to da ti prilaze znatiželjnici... ispituju, gledaju... Uglavnom lokalni ljudi kojima smo, tamo daleko u Sibiru, bili totalna atrakcija.

Već nekoliko dana vozimo uz Kazakhstan i nadomak smo Mongolije. Komadić rusko-kineske granice točno je ispod naše trenutne pozicije. Sve više "kosookih" ljudi viđamo gdje god da se zaustavimo.

Na kraju jednog dana, prilikom točenja benzina, prilazi mladić... Pokušava komunicirati... Procijenio sam da se radi o lokalnom znatiželjniku koji se, kao i svi do sada, čude dvojci luđaka na motorima.

Jedva 160 centimetara visok mladić u trenirci i natikačama... bezbroj pitanja o motorima... Hajde, neka mu bude po volji... samo pitaj što te zanima... udovoljit' ću tvojoj znatiželji, a zatim klopa, pivo i spavanac.

Cjelodnevna vožnja popraćena laganom kišicom i relativno skliskom sibirskom dionicom, izmorila me toliko da mi je samo piva bila prva na pameti. Iskreno... uopće mi nije bilo interesantno slušati lika koji govori nekakvom mješavinom englesko-tunguzijskog jezika.

Razvezao o motociklu koji i sam vozi... spominje stvari koje niti u snu ne mogu povezati sa čovjekom što stoji ispred mene. Magadan, grad koji se nalazi nekoliko tisuća kilometara sjeveroistočno od Vladivostoka, nikako mi se ne uklapa u njegovu priču ali hajde... samo ti verglaj, a ja ću te slušati... Što me košta?

Prilazi i Antiša... fotkamo se za uspomenu na simpatičnog mladića koji će možda, jednog dana, na svom motociklu, kao i mi, odvoziti pokoji kilometar.

Koji zajeb?!!! Uz isprike na prostoj riječi koju sam upravo napisao... ali jednostavno ne mogu odabrati riječ koja bi bolje opisala ono što sam osjećao kada nas je taj dječarac dopratio do mjesta na kojemu ćemo preko noći ostaviti naše motocikle.

Da, da... totalni zajeb gospodo...

Ispod čuvareve kućice, na malom prostoru čeka nas naše mjesto za parkiranje... tamo već stoji jedan motor. Ok... naša dva stanu i to će biti odlično. Motori su na sigurnom, a sada pivo i krevet...

Malac se mota oko nas... pomaže oko stvari... pomaže nam zaključati motore i podmazati pogonske lance, a onda - šok!!! Ja, glupan, još uvijek ne kontam o čemu se radi... Zamoli me da mu posudim sprej za podmazivanje lanca?! Njemu treba sprej?!

Pa motor pored kojeg smo parkirali naše krstarice je njegov!!! Totalna fora!!!

Bajker je on iz, pazi sad, Južne Koreje i na ovom Suzukiju skoknuo je do Magadana! Da, da... do onog Magadana sa početka priče, a sada, tisuće kilometara dalje, druži se sa nama i govori nam o planovima za nastavak putovanja.

Koliko god je moguće, voziti će off road vožnju do Kazakhstana i kroz Kazakhstan, a zatim Europom, bez nekog čvrstog plana, nastaviti putovanje do Maroka.

Blejao sam u taj motorćek, blejao sam i u tog mladića i bio sam ljut na sebe. Svima govorim da nikada čovjeka ne procjenjuju na prvi pogled, a ja sam upravo popušio tu početničku foru. Totalno pogrešnja prosudba. Valjda umor ili godine... tko će ga znati?

Motocikl mu je bio opremljen skromno... To je druga stvar koja mi je bila neobična.

Niti sam ne znam koliko i kakve sve opreme smo mi imali na sebi i na motoru. Redom se radi o najkvalitetnijim stvarima koje na tržištu postoje, a taj dječak ima samo najnužnije.

Naravno da to ima svoje prednosti. Uza svu opremu koju smo imali i sa motorima kojima smo putovali, jednostavno nema šanse dokoturati do Magadana. Da bi dosegao tu točku potreban ti je upravo ovakav motocikl i oprema kakvu koristi ovaj mali-veliki čovjek.

Ujutro slijedećeg dana, ispred vrata naše sobe pojavio se isti onaj dječarac. Došao se pozdraviti sa nama i poželjeti nam sretan nastavak putovanja.

Bio je to potpuno drugi čovjek. Odjeća koju je sada imao na sebi govorila je da se ipak radi o osobi koju već na prvi pogled možemo povezati sa moto svijetom.

Ne zaboravite da odijelo i izgled ne čine čovjeka. Ja svoju pogrešku priznajem. Pomisao da se radi o lokalnom bećaru koji ne zna niti bicikl voziti, bila je potpuno pogrešna. Dugo vremena smo se Antiša i ja smijali mojoj gluposti.

Sretan put dragi gospodine. Neka Te sva sreća svijeta prati gdje god da putovao.

Voli vas Brmbi