Kultnog filma, u kojemu Bušman bočicu coca cole nosi na kraj svijeta kako bi je vratio Bogovima, često se sjetim na mojim avanturama. Često se osjećam upravo onako kako se on osjećao kada ju je zavitlao u ambis.

Oprostite mi na izrazu ali... fakat je jeben osjećaj dotaljigati do kraja, a ja sam dotaljigao do sva četiri kraja i na to sam, bez lažne skromnosti, jako ponosan. Dozvoliti ću si luksuz da budem još malo neskroman. Poznajete li čovjeka koji je u jednom putovanju spojio sve četiri kopnene točke Europskog kontinenta?

Dolazak motociklom do Vladivostoka bio je samo dodatak od nekih 7000 kilometara.

Nakon Jekaterinburga, najistočnije kopnene točke Europskog kontinenta i nakon ulaska u Aziju, skoknuti još i do kraja svijeta bio je izazov koji smo prihvatili.

Motociklom se dalje ne može. Sjeverna Koreja vam se nađe na putu, a to je nepremostiva prepreka. Ući u Kinu i voziti motocikl po toj zemlji previše je komplicirano i skupo. Za posjet Japanu valja ploviti brodom i pribaviti hrpetinu papira, a za to zaista nema vremena.

Vladivostok je dakle - kraj svijeta

Tri dana odmora i upoznavanja grada... pogled na Zolotoy most je predivan. Iz ove perspektive ne čini se tako ali njegova dužina je skoro 1400 metara, a visina od razine mora premašuje 60 metara. Cool, ha?

Stvarnu veličinu teško je dočarati. Tek kad pređeš preko njega...

... ili ploviš ispod, shvatiš o kakvom divu se radi. Ustvari, čak niti sada ne vjerujem da se nosivi stupovi uzdižu više od 220 metara iznad površine vode.

Sve je u Rusiji ogromno. Rusi doduše ne govore tako. Za podmornicu koja je izložena u neposrednoj blizini, odnosno gotovo ispod samog Zolotoy mosta, uvjeravaju me da se radi o jednoj od manjih "podvodnih lotki" koje imaju u svojoj floti. Pa kolike su onda one podmornice koje su po njihovim kriterijima - velike?!

Ušli smo i u samu podmornicu. Pretvorena je u muzej... Pokušavam zamisliti kako je podmorničarima... Iako se radi o grdosiji osjećaj klaustrofobije je itekako prisutan. Psihička snaga bila je neophodna ako si želio ploviti u podmornici. Dodamo li tome ratno vrijeme, prepuno stvarnih opasnosti po život, ne čudi nas činjenica da je podmornica za svoje uspješne zadaće dobila oko 400 raznih priznanja. Za desetak uništenih neprijateljskih plovila, svakako ih je i zaslužila.

Okoliš također podsjeća na ratna događanja i herojstvo ruske vojske. Zvijezda petokraka te srp i čekić simboli su pod kojima su ratovali mnogi.

Zahvaljujemo našem domaćinu i kapetanu broda na višesatnoj plovidbi i odlazimo obaviti ono što nam je zaista važno za nastavak putovanja. Naši motocikli vape za novim uljem...

Сергей Козычев, veliki bajker i čovjek, ustupio nem je svoju radionicu i dao sav potreban alat. Servis na oba motocikla prošao je bez problema.

Motul Hrvatska osigurao je dovoljne količine ulja za ovu i sve ostale avanture u protekloj godini. Jedna velika briga skinuta mi je sa leđa.

Veliko hvala na tome!

O noćnom izlasku neću puno govoriti i neka on ostane mala tajna koju ću sačuvati za sebe. Mogu reći da smo se odlično proveli, a vi uključite maštu i zamislite kako nam je bilo.

Slijedeće jutro brigu o dvojci putnika preuzeo je Vladimir. Poprilično smo se namučili dok nismo pronašli poštu iz koje bi poslali hrpu razglednica. Slanje razglednica je čak i ovdje postalo nešto što se rijetko viđa. I sama potraga za njima pretvorila se u veliku avanturu. Vjerujte mi da je kupnja razglednica poprilično mukotrpan posao.

Nakon stotine prevaljenih kilometara okolicom. Nakon neuspješnog posjeta muzeju u kojemu se mogu vidjeti "velkije puški", ogromni topovi koji su odigrali važnu ulogu u obrani od neprijateljskih ratnih brodova, poželjeli smo još jednom pogledati most.

Muzej je, zbog nepoznatih razloga, bio zatvoren. Našalio sam se da slijedeće godine moram navratiti ponovo kako bi ga obišao. Vladimir se samo nasmijao... I ja sam učinio isto... - Samo ti dođi, nema problema... Ponovo ću ti biti domaćin, a obići ćemo i mnoga druga mjesta.

Očito je da nije svjestan što je rekao. Početkom šestog mjeseca ponovno ću biti tamo...

Zajednički ručak i razgovor o nastavku putovanja... Ponovio je poziv da dođem u Vladivostok... pozdrav i rastanak...

Veliko hvala Сергей i veliko hvala Vladimir. Veliko hvala i Max, a veliko hvala i Elena koja je ustvari "kriva" što smo upoznali sve te divne ljude.

Rusijo, vidimo se uskoro...

Voli vas Brmbi