Šašliki i opasni ruski bajkeri

Rusiju kao opasnu zemlju u kojoj ti se događaju svakojake čudne stvari jednostavno nisam pronašao na četrdesetodnevnoj vožnji tom ogromnom zemljom.

Istina je da nailazite na mnoge stvari koje se bitno razlikuju od onoga na što ste navikli kod kuće ali opasnosti na kakve su me upozoravali apsolutno svi koji su bili ili oni koji nikada u Rusiju nisu kročili - jednostavno ne stoje!

Informirao sam se prije putovanja i pregledao sate i sate videa na YouTube, razgovarao sa mnogim avanturistima i zaključio sam da na stvari gledamo potpuno različito.

Željni senzacionalizma mnogi o svojim avanturama pišu na način da preuveličavaju dogodovštine sa putovanja.

No da ja ne drobim gluposti... vratimo se mi na temu iz naslova.

Ljubazne konobarice i prefini šašliki

Ljubaznost osoblja u najvećoj zemlji na svijetu je na zavidnoj razini. Obasipanje pažnjom i želja da udovolje svim našim prohtjevima ponekad su izraženi

do te mjere da se čovjek osjeća neugodno.

Često smo se zaustavljali u poprilično skromnim restoranima i ako je to ono što neko naziva opasnim onda smo u opasnosti bili vrlo često.

... a šašliki!!! To prefino jelo nije nam dosadilo niti nakon bezbroj porcija. Uz buršć i boze, šašlike smo tamanili u neograničenim količinama.

Ovo mjesto i ovaj restoran ostao nam je u posebno lijepoj uspomeni. Čak smo i na putu prema nazad ciljano posjetili upravo taj restoran.

Antiša ga je proglasio za najbolji na cijelom putovanju, a moja malenkost složila se sa njegovom čistom desetkom.

A sada riječ-dvije o spomenutim opasnim ruskim bajkerima... Jedna opasna bajkerica zarobila nas je već u Moskvi i dva dana nas bedinjala tako da smo sa minimalno dvije kile viška krenuli dalje na putovanje. O toj opasnosti sam već pisao...

Mnoge opasne tipove sretali smo cijelim putem. Jedan od opasnijih došao je i na lokaciju gdje smo odlučili ručati.

Bajker je izgledao prestrašno... Napetost je bila u zraku...

Ogroman crni motor, naborano i ozbiljno lice... Opasne boje na leđima i grub glas... strah nam se uvukao u kosti...

Samo naša prisebnost i poznavanje borilačkih vještina te teško naoružanje koje smo imali uza se spasilo nas je od zla.

Antiši sam dodao moj Samsung gasaxy S8 i rekao mu da nanišani u našem pravcu dok sam ja nevjerojatnom hrabrošću zakoračio u neizvjesnost... Nekoliko riječi na tečnom ruskom jeziku i opasnost je neutralizirana...

Sam izgled teškog transportera kojim je upravljao dovoljno je govorio kolika je bila naša ugroza. Tragovi teškog boja više su nego vidljivi ali... ni nas dvojca nismo mačji kašalj.

Kapitulacija je potpisana!!! Pobjeda je izvojevana...

Eto dragi moji čitoci... odlučite li se na put po Rusiji znajte da je za to potrebno jako puno hrabrosti.

Uz ljude koji su najveća opasnost tu su još i medvjedi, sibirski tigrovi i razne životinje koje vrebaju na svakom koraku.

Tekst potpisane kapitulacije glasi otprilike ovako: Zatrebate li bilo kakvu pomoć na teritoriju moje zemlje, trebate li prenoćište ili hranu, nazovite me na broj taj i taj..

A sada malo ozbiljnosti... protiv prirode nije se moguće boriti niti u jednoj zemlji na svijetu i ona je nepredvidiva, a što se ljudi tiče tu se držim jednog zlatnog pravila koje uvijek pali: Ako ne tražiš problem, problem neće tražiti tebe. 

Voli vas Brmbi ❤️