Bila je to prava igra živaca. Hoće li otvoriti, neće otvoriti, hoće li biti karantene, neće biti karantene i tako danima. Nije bilo aplikacije i stranice koja nije proučena.

S mišlju polaska do te najsjevernije europske kopnene točke se ustajalo i lijegalo svaki dan. I onda konačno, sve je normalno, možemo krenuti.

Srijeda je idealan dan za krenuti na put, tako smo i nas dvojica krenuli baš u srijedu. Koja dvojica, Darko Jurekić i ja, dobro, možemo još spomenuti BMW-a i Stroma i oni su bitni za ovu priču.

Cijeli put bio je obavijen veom tajne. Pokušali smo, a u tome i uspjeli do zadnjeg trenutka sakriti lokaciju i krajnje odredište gdje smo se uputili. Kako to obično i biva, put je prolazio onako kako smo si isplanirali i zacrtali.

Zanimljive priče, dobra zafrkancija, telefoniranje, prekrasni kadrovi i fotografije koje nosimo kući. Ono što je svakako obilježilo ovo putovanje je dobra kava.

Na pojedinim mjestima iznimno skupa, ali ona koju Darko spravi, nema cijene. Darko se pokazao kao pravi maher za kavu, rekli bi mali od kave. Njegove majstorske bravure uistinu se ne mogu opisati.

Na putu manje turista nego li je to bilo prijašnjih godina. Pandemija koja vlada svijetom očito ima prste u tome. Ali zato smo na jednom dijelu susreli sobove. Ugodno su i bezbrižno prelazili cestu. Zvukove motora kao da nisu primjećivali, što nam je omogućilo da ih snimimo iz neposredne blizine.

Na putu do Nordkappa, uredno smo obilježavali teritorij i gdje god smo stali stavili svoje naljepnice. Neke od prijašnjih godina, na stupovima i prometnim znakovima, još se drže.

Kuglu smo vidjeli, fotke napravili, kavu popili, neki i pivo, vrijeme je za povratak kući.