Četrnaesti je dan našeg zajedničkog putovanja, već je toliko prošlo. A kao da je jučer bila srijeda. Darko i ja ostvarili smo željeni cilj. Unatoč brojnim ograničenjima i ''novom normalnom'' mi smo, nama pod normalno skočili do Nordkappa.

Vozili smo se, uživali u brojnim kilometrima, prekrasnim krajolicima, dobrim i manje dobrim cestama. Snimili bezbroj fotografija i video materijala, koji stižu kući. Oni Darkovi će stići nešto prije mene.

Nadomak Zagreba, iz Poljske, svega nešto više od 1000 kilometara, svatko će krenuti svojim putem. Darkove poslovne obveze diktirale su njegovo putovanje i on sutra, u srijedu, mora biti u Zagrebu. Tako je to u svijetu biznisa. Ja još neko vrijeme ostajem na dva kotača. Gdje će me cesta odvesti to uistinu sada ne znam. Plan nemam, kako kaže navigacija, tako ću se voziti. Kući se vraćam možda u subotu, možda u nedjelju.

Još ću vidjeti kakva će prognoza biti. Po glavi mi se vrti Rumunjska, no, ništa nije sigurno. Sigurno je jedno, makine su nas dobro služile i Suzuki i BMW bili su na visini zadatka, veseli su i oni zbog prijeđenih kilometara. Kave smo ispijali, dobro se zabavljali, fino jeli, dobro doručkovali i još bolje družili. Nekad smo se naspavali, nekad malo manje, ali sve u svemu zadovoljni smo i jedan i drugi.

Što reći, Darka već sutra možete vidjeti u Zagrebu. Ako uočite njegovu žutu kacigu trubnite mu, mahnite, to je taj što si je prste na rukavicama odrezao, čisto da može telefonirati dok vozi. Momački će potegnuti da bi stigao kući, a ja ću se još malo vozikati. Gdje? To ćete vidjeti kroz fotografije i video uratke koje svakodnevno možete vidjeti na mojoj Facebook stranici. Ili ovdje gdje sad jeste.