Odmorili se jesmo i mi i naši motocikli. Oprani su, zaslužili su to nakon neumornog ganjanja po brojnim zemljama i različitim prometnicama. Putovanje koje smo nedavno završili moj Darko Jurekić i ja trajalo je ukupno devet dana. U tim danima prevalili smo oko 3900 kilometara.

 

 

Nas četvorica, jer ne možemo izostaviti motore, krenuli smo iz Hrvatske, posjetili smo Srbiju, Rumunjsku, Bugarsku, Sjevernu Makedoniju, Grčku, Albaniju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu.

 

 

 

 

Ono što smo na početku istaknuli kao nešto čemu se najviše veselimo su Transalpina i Transfagarašan.

 

 

 

Riječ je o pravim bajkerskim mekama. Tamo se uisitnu uživa punim plućima, gumama, motorom. Obje ceste prelaze preko Karpata, nalaze se na oko 2100 metara nadmorske visine, a svaka je duža od 100 kilometara. Kilometri su to koji oduzimaju dah, kao i pogledi s tih nepreglednih visoravni. O zavojima ne treba ni govoriti, sama pomisao na njih i sada izaziva divljenje i samo jednu misao, idemo opet. Nisu samo ove dvije ceste zaslužile naše pohvale i divljenje. Ona u Grčkoj pod brojem 20 također je prava bajkerska. Zavojita je i takva je stotinama kilometara.

 

 

 

Ono što je nas oduševilo je to da je potpuno prazna. Nešto kao moto pista koja prolazi kroz prirodne ljepote. Nakon Grčke i Albanija konja za utrku ima. Bajkerskim riječnikom cestu za uživanje. I ona ima svoj broj, ali ima i oznaku slova SH8, proteže se od grada Sarande do lučkog grada Vlore.

 

 

Na ovoj doionici je pass Llogara s predivnim pogledom, odnosno još jednim gdje zastaje dah i gdje samo foto aparat može dočarati tu ljepotu. Inače prijevoj Llogara dio je istoimenog Nacionalnog parka, većeg od 10 kilometara kvadratnih. Mnogi bajkeri upravo ovu dionicu proglasili su najspektakularnijom u ovom dijelu svijeta. Darko i ja se u potpunosti slažemo s njima. Nakon uživanja u očaravajućim pogledima, nastavili smo dalje. Od Vlore do Skadra, preko Tirane.

 

 

Nakon uživanja u ljepotama, gužva, ali na to smo spremni kad ulazimo u velike gradove. Valjalo je to malo izdržati jer je u planu bila još jedna bajkerska poslastica. Uz granicu s Crnom Gorom, cesta SH20 meni osobno jedna od ljepših kojima sam vozio.

 

 

 

Promet slab, asfalt odličan, a tek vidikovac s pogledom za fotkanje. To se jednostavno mora vidjeti i doživjeti.

Idućih nekoliko redaka posvećujem hrani i turizmu. Za Srbiju i Sjevernu Makedoniju smo znali da se dobro jede. Nekoliko puta u tim smo zemljama omastili brke.

 

 

 

Potpuno iznenađenje u gastro i turističkom smislu je Albanija. Predrasude s kojima smo došli pale su u vodu. Ljubaznost, uslužnost, vedar duh i janjetina kakvu ne pamtim da sam dugo tako dobru pojeo. Sve pohvale na taj račun.

 

 

Što se pak cijena tiče one su najskuplje u Hrvatskoj, najjeftinije su u Sjevernoj Makedoniji. Primjerice na Ohridu, mondenoj turističkoj destinaciji ćevapi, salata, lepinja, piće stoje nešto manje od 50 kuna. U ostalim zemljama koje smo posjetili za manje od 10 eura s pićem smo uglavnom jeli.

 

 

Jeli smo obilato i kvalitetno, ipak je riječ o dvojici teškaša koji svakako mogu dosta pojesti. Nakon hrane gorivo je također najjeftinije u Sjevernoj Makedoniji, cijena je oko 1,10 eura. Ono je najskuplje u Grčkoj cijene su više od 1,70 po litri.

 

 

Ostajemo u kalkulacijama, na redu je smještaj. Ono što mi biramo jesu cijene do 50 eura. Kvalitetom zadovoljavajuće za naše potrebe, čak i više od toga. Uredno, čisto, toplo ili hladno, zavisi što vam treba i to je to. Da, zaboravih da je u cijenu doručak i da se ovih 50 eura odnosi na dvije osobe. Samo smo u Sjevernoj Makedoniji spavali za 20 eura, dakle po svemu je najjeftinijia.

 

 

Još se malo vraćam na Albaniju i njenu zanimljivost. Listajući fotografije ne mogu ne istaknuti albansku cestu SH20, predivan krajolik kojim prolazi. Osim toga duboko u planinama skriveno je mjesto Tamare, očarava urednošću, ljepotom, posebno ponudom hrane i pića. Kao što znate uz Darka i mene bila su još dvojica, BMW i Strom. Oba stroja kao i svaki puta do sada odradili su sve stavljeno pred njih. Tajna uspjeha krije se u redovnom servisiranju. Prije svakog puta, ovisno o njegovoj duljini napravi se mali ili veliki servis i to je to.

 

 

Moja tri dosadašnja Stroma zajedno imaju više od 300 tisuća kilometara bez kvarova. Dokaz je to da se radi o pouzdanom motociklu koji će vas odvesti u bilo koji kutak zemaljske kugle. Ista su razmišljanja i Darka u vezi njegovog BMW-a. Nešto i o Darku, ipak jedan drugog trpimo na putovanjima. Riječ je o osobi, suputniku kakvog jedino možeš poželjeti, a moja je privilegija da se vozi samnom i da u tome obojica uživamo. Skroman, tih, s nekoliko iznimaka. Jutarnja kava, dobar komad mesa, hrpa kilometara punih zavoja bez korištenja autoceste…ustvari ne mogu se drugih prohtjeva niti sjetiti. Kao što rekoh privilegija je imati takvog bajkera uz sebe. Izjavljujem da bi s tim čovjekom mogao voziti mjesecima i do kraja svijeta.

 

 

Renata ako ovo čitaš, znaš da ću se u nekom trenutku vratiti kući. Darkova ruta je gotova, na redu su novi kilometri, nove zemlje, možda novi suputnici.