Grad u Poljskoj ničim se ne razlikuje od ostalih europskih gradova. Lijepo uređeni trgovi i ulice ne daju naslutiti da se za drugog svjetskog rata ovdje događalo nešto čega bi se svaki normalan čovjek trebao stidjeti.
Koncentracijski logor, sačuvan u spomen tom vremenu i događajima, još uvijek djeluje zastrašujuće sablasno. Riječima ne mogu opisati jezu koja struji tijelom dok koračam istim putem kojim su, u to vrijeme, ljudi koračali u smrt. Sablasna tišina... Niti ptice ne cvrkuću unutar ograde od bodljikave žice.
Pokušavam shvatiti kako je bilo ljudima koji su ovuda prolazili, a pokušavam shvatiti i što su osjećali oni koji su ih vodili u smrt.
Ne polazi mi za rukom.