Shvatite što imate tek kad to izgubite ili kad neko vrijeme ne konzumirate blagodati koje stoje na pladnju ispred vas samih.

Dosta je vremena prošlo otkako sam vozio Bosnom. Korona, zima, zamjena motora... samo neki su od razloga zbog kojih je tome tako. Bilo kako bilo, motor je ponovo u punom pogonu. Mara, kako sam nazvao svoju novu ljubimicu, bezpogovorno sluša, a ja uživam jašući je.

Trodnevna vožnja vratila me u stvarnost koju sam pomalo bio zaboravio. Mirisi Bosne čine se ugodnijim, a Vrbas i njegov kanjon kao da odišu novom toplinom.

Petak je dan za vožnju do Jajca, a tih 250 kilometara zaista je vrijedilo potegnuti. Darko i ja startamo po planu dok će nam se Barba pridružiti nakon što otkloni kvar na svojoj „mrcini“. Slomila mu se poluga mjenjača netom prije polaska.

Jajce iznenađujuće prazno. Iskreno, očekivao sam popriličnu gužvu ali eto... prazan grad dozvolio nam je da ga pogledamo u miru. Slapovi rijeke Plive čarobni su.

Plan subotnjeg posjeta poznatom sarajevskom restoranu čiji gazda Brajlović oduševljava čudom neviđenim preskačemo zbog nemogućnosti rezervacije stola. Gužva, kažu Sarajlije, zna biti tolika da se rezervacije naručuju tjednima ranije.

Mostar nam je destinacija na kojoj se zaustavljamo na kratko. Ispijanje orginalne bosanske kahve uz obavezan rahatluk na čardaku iznad samog mosta s kojeg hrabri mladići skaču u Neretvu pričinjava posebno zadovoljstvo. Sama činjenica da sjedimo na mjestu na kojem su svojevremeno sjedili bogati age i mladićima plaćali da se strmoglave u rijeku cijeloj priči daje poseban štih.

Slijedi vožnja okolnim brdima, ručak u najboljem restoranu „Udovice“ koji poslužuje navodno najbolju janjetinu na ovim prostorima te prelazak granice i vožnja do mosta koji povezuje jug s ostatkom Hrvatske.

Pelješki ljepotan ponosno se izdiže iz mora. To čudo mostogradnje kineskih stručnjaka izgleda nestvarno. Radujem se vožnji njime. Bude li sve po planu ona će se dogoditi početkom kolovoza kada je na programu motomaraton na kojem želim sudjelovati.

Susret s mojim prošlogodišnjim Nordkapp suputnikom također je vrijedan spomena. Dojurio je moj Dane do Knina, počastio nas ručkom, a zatim zajedno vozimo do Grabovca. Lijepo je bilo prisjetiti se naše trotjedne avanture. Plan da putovanje ponovimo ponovo nam se mota po glavi. Živi bili...

Oko 1100 kilometara kasnije moja Bistra ponovo mi je u kadru.

Do nove vožnje ostajte mi zdravo.

Voli vas Brmbi